Tašne: zanimljivosti o ženskom omiljenom modnom dodatku

Za posao ili izlazak. Mali i veliki. Sa ručkama ili pojasom. Jednostavne i šarene, pletene ili kožne.

Bez obzira na veličinu, izgled, materijal od kojeg su napravljene ili namjenu, torbica je nešto bez čega moderna žena ne može zamisliti svoj dan i nešto što je uvijek pri ruci. I dok nam je gotovo svaki dan na ramenu ili u ruci, retko kad razmišljamo o tome kada i kako se dogodilo da je torbica postala predmet u kojem nosimo dio našeg ličnog svijeta.

Otkrijmo zajedno kako je nastao ovaj modni detalj i šta veličina torbice govori o nama, ali i načinu na koji je nosimo.

Istorija torbice
Iako bi naša prva pomisao svakako bila da je torbica napravljena posebno za žene, prvu torbu su zapravo nosili i koristili muškarci.

Potreba za torbom stara je koliko i potreba čovječanstva da nosi osnovne stvari u nečemu. Stoga nije iznenađujuće da je prva torba nastala još u pretpovijesno doba. Napravljen od presavijene životinjske kože, bio je namijenjen za nošenje oruđa i oružja koje je čovjek nosio u lov.

U drevnim vremenima koristili su se za nošenje ličnih stvari i novca. Postojala su dva “dizajna”: šire, prostranije torbe sa remenom koji se nosi preko ramena i manje, dublje torbe koje su se na vrhu vezivale trakom. Prve su uglavnom nosili trgovci, jer im je bilo potrebno više prostora za odlaganje ličnih stvari i robe, dok su ove druge nosili zanatlije i sveštenici.

Kasnije je evoluirao u predmet koji su muškarci koristili za sitniš. Iako pada u sjenu pojavom džepova, torba i dalje ostaje muški modni detalj, ali nije ni približno zastupljena kao kod žena. To su uglavnom poslovne torbice, ruksaci ili manje torbe u kojima se nose dnevne potrepštine poput novčanika i ključeva.

Što se tiče prve ženske torbe, veruje se da je napravljena u Mosulu (Sjeverni Irak) u 16. veku.

Chaltenes (velike ukrasne kopče koje su bile pričvršćene za pojas) korištene su i kao torba, sa koje su visile makaze, ključevi, parfemi i jastučići za igle. Tokom 17. i 18. vijeka, desetine torbica ponekad su bile skrivene u brojnim slojevima haljina francuskog plemstva. Zvali su se vanjski džepovi i bili su bogato ukrašeni, ali neupadljivi. Krajem 18. vijeka nastale su prve prave torbice poznate kao retikule. Izrađene od mekih materijala poput čipke i svile, često su bile ukrašene vezom.

Tokom 19. i početkom 20. vijeka nosili su se i mufovi. Ova rukavica od cjevastog krzna je imala unutrašnji džep u podstavu, a sa obje strane ruke su se mogle zavući do pola do nadlaktice. U tom periodu mufovi su svoju popularnost zahvaljivali uvjerenju da ništa ne treba nositi u rukama.

U upotrebi su bile i torbice za sitni novac i one za nošenje rukotvorina, kao i torbica za pozorišni dvogled (i pored malih dimenzija i složene unutrašnje strukture, bila je prilično popularna).

Tašna koju danas koristimo stigla je na istorijsku pozornicu tri veka kasnije od prve napravljene, odnosno u 19. veku. Razlog je prije svega emancipacija – žene sve više izlaze iz kuće i potrebne su im torbice da nose potrebne stvari sa sobom. U početku su ih nosile bogate žene, supruge bankara i službenika, na ceremonijama i u šetnjama, ali su polako postale dostupne i ženama iz drugih slojeva društva.

Na našim prostorima, krajem 19. i početkom 20. veka, bile su u modi torbice sa resicama, od veza i perli, dok je na međunarodnom planu početak 20. veka obeležila torba Minaudiere. model. Jedna je od prvih više dekorativnih nego praktičnih torbica. Malo toga je moglo stati u Minaudiere, više je imao funkciju nakita, tj. često se kombinovao sa naušnicama i ogrlicama.

Tokom razvoja ovog modnog detalja, osim njegovog izgleda i namjene, mijenjali su se i materijali za njegovu izradu. U početku su to bile perle, vez, čipka, drvo i šljokice. Kako je torba postala praktičan predmet, počeli su se koristiti i drugi materijali, poput kože i eko kože. Danas, između ostalog, za očuvanje prirode, dizajneri biraju različite vrste plastike, recikliranog papira i ambalaže.

Torbica u modi i politici
Slika
Tašna u ruci polako je postala simbol ženske slobode i ravnopravnosti u modernom dobu, a kada su neke žene u pitanju i više od toga.

Naime, bivša britanska premijerka Margaret Tačer uvek je sa sobom nosila torbu i tako od nje napravila simbol političke moći žene u 20. veku. Štaviše, zbog političkih stavova takozvane čelične dame, glagol to handbag ušao je u Oksfordski rečnik engleskog jezika od imenice handbag. Neformalno, ovaj glagol označava oštar verbalni tretman političkih protivnika.

Britanska kraljica Elizabeta II ne odvaja se od svojih torbica. Osim što u njima drži naočare, koristi ih i za slanje tajnih signala svom osoblju. Kada prebaci torbicu iz jedne ruke u drugu, spremna je da prekine razgovor koji vodi. Kada je spremna da napusti događaj, stavlja svoju torbicu na sto. Ako ispusti torbu na zemlju, to znači da želi da se spasi od neprijatnog i zamornog razgovora.

Njenim stopama je krenula i vojvotkinja od Kembridža Kate, uvijek sa sobom nosi tašnu. Ako joj je previše nezgodno rukovati se s nekim, objema će rukama držati torbicu ispred sebe.

Što se mode tiče, torba je lako zauzela svoj tron ​​među svjetskim dizajnerima. Odličan primjer su tri veoma popularne torbice koje su postale svojevrsni statusni simbol.

Jedna od najpoznatijih svjetskih torbica je “Kelly” brenda Hermès. Postala je popularna kada je princeza Grace Kelly (po kojoj je i dobio ime) pokušala da ga iskoristi da prikrije svoju trudnoću. Za izradu ove torbice potrebno je 18 sati.

Još jedna popularna torbica pripada brendu Hermès. Riječ je o takozvanoj “Birkinki”. Prepoznatljiv po specifičnom dizajnu, tri pretinca u prednjem gornjem dijelu, i danas je predmet žudnje i bezvremenski klasik.

A tu je i “Chanel 2.55”. Ova elegantna večernja torba dobila je ime po datumu kada se pojavila na modnoj sceni – februaru 1955. Metalna traka omotana oko kožnog remena je najupečatljiviji detalj ove torbe. Coco Chanel inspiraciju je pronašla u ratnim vojnim torbama i isplela metalnu traku oko kože na naramenicama male ženstvene torbe. Sa zlatnom ukrasnom kopčom u obliku dva slova C, ova torba je danas luksuzni klasik kuće Chanel i prestižni modni detalj.

Šta veličina torbice i šta nosimo u njoj govori o nama
Slika
Sadržaj ženske torbe je nešto što zaintrigira i psihologe, koji su sproveli brojna istraživanja na tu temu. Modni stručnjak Catherine Eisman čak je napisala bestseler “Kako suditi o ženi prema njenoj torbici”. Zatim tvrdi da postoji 40 tipova ženske ličnosti koje se mogu svrstati u 4 kategorije:

“minimalistički”
Sa ovim ženama, koje Catherine naziva majstorima organizacije, nema nereda ni u životu ni u torbi. U praktičnim i jednostavno dizajniranim torbicama nalazi se samo ono osnovno, kao što su ključevi, naočale, mobilni telefon i još nekoliko potrebnih sitnica.

“kreativne žene”
Velike torbe pune svega i svačega su za vrlo društvene, vesele i uvijek spremne pomoći “kreativcima”. Nemojte se iznenaditi ako izvuku sredstvo za uklanjanje mrlja, lak za nokte ili nešto drugo što sigurno ne biste očekivali u torbici prosječne žene.

“Starmale”
Torbe srednje veličine pune zaista korisnih stvari rezervisane su za one žene koje autor svrstava u kategoriju “mene ništa ne može iznenaditi”. Nisu baš kreativni, ali su pouzdani i strpljivi.

“brižne žene”
Bez obzira na to da li je torbica velika ili mala, ovaj tip žena će u sebi uvijek imati sve što je potrebno za “ne daj Bože” – lijekove, flastere, rezervne čarape, punjače i slične stvari. Spremni su da pomognu i uživaju u potrebi.

Kathryn Eisman smatra da veličina torbe govori i o karakteru žene, pa prema njenom mišljenju, pomalo sebične žene kojima nije potrebno mnogo ljudi ili mnogo stvari preferiraju male torbice.

Nesigurne žene koje ne vole iznenađenja i vole da imaju sve informacije prije odluke biraju torbe srednje veličine. No, autorica naglašava da ako je riječ o ekstravagantnijim modelima, moguće je da imate posla sa ženama koje su otvorene za nova poznanstva i iskustva.

Široka interesovanja, želja za usavršavanjem i spremnost na promjene karakterišu žene koje vole velike torbe. Otvoreni su, srdačni, inteligentni i svjesni svojih kvaliteta. Psimo torbice su izbor odgovornih žena orijentisanih ka karijeri. Dobri organizatori, po njenom mišljenju, nose torbice koje vise preko ramena.

A šta način na koji nosimo torbicu govori o nama
Stručnjak za govor tijela Patty Wood vjeruje da način na koji nosimo torbicu također govori mnogo o nama.

Žene koje uvek imaju sve na svom mestu, ambiciozne, organizovane i sistematske nose torbu u ruci. Praktične žene koje baš i ne vjeruju drugima nose svoju torbicu preko ramena, stisnute za ruku.

Ako nosite torbu preko ramena, a ruka vam je opuštena, Patty tvrdi da ste spontana, bezbrižna dama visokog samopouzdanja, kojoj su sloboda i funkcionalnost izuzetno važne.

Smirene žene sa jasnim ciljevima koje se lako oslobode tereta odlučuju da nose i torbicu preko ramena, ali sa njom praktično iza leđa. Oni koji ga nose ispred svog tijela više cijene funkcionalnost nego izgled.

Torba na podlaktici otkriva ženu koja joj je važna za materijalni i društveni status, dok se žene koje nose torbu ispred tijela, sa oba dlana, smatraju stidljivim. Torba na leđima znači da ste nezavisni, odgovorni i brižni.

Bez obzira na veličinu, sadržaj i način nošenja, konačno možemo zaključiti da je ljubav prema torbicama zajednička većini žena. Ako baš volite torbice, a put vas vodi u Amsterdam ili Seul, svakako posjetite muzeje posvećene isključivo ovoj temi.

A ako je ovoliko priče o jednom od omiljenih ženskih modnih detalja probudilo u vama želju da kolekciju upotpunite još jednom torbom, pridružite se našem BizzClub i ostvarite do 15% pri kupovini u Carpisa trgovinama. Tamo ćete sigurno pronaći svoj novi omiljeni modni dodatak.