Kliničko ispitivanje Interlukin – 6 odgovora na terapiju udarnim talasom u odnosu na terapiju polarizovanim svjetlom u liječenju hroničnih dijabetičkih ulkusa stopala

Diabetes Mellitus je hronični metabolički poremećaj koji karakteriše visok nivo šećera u krvi (hiperglikemija) i pogađa ~9% svjetske populacije; 415 mil. ljudi.

Dijabetes uzrokuje oštećenje i začepljenje arterija, čiji je rezultat ograničenjem protoka krvi (a time i kiseonika) koji ide do organa, kože, kao i nerava. Ovo oštećenje ili disfunkcija nerva, koje se naziva i neuropatija, obično ima za rezultat ukočenost i osjećaj trnaca u zahvaćenom području. U našem slučaju, hronični dijabetičari gube osjet u stopalima, što ih čini sklonim nezgodama, traumama i ranama. Budući da hronični dijabetes takođe blokira dotok krvi u stopala i ometa mehanizme zarastanja rana, takve rane mogu dovesti do hroničnih čireva koji ne zarastaju, a koji su poznati kao sindrom dijabetičkog stopala. Dijabetički ulkusi stopala povećavaju rizik od infekcije i smrtnosti.

Dijabetički ulkusi stopala tradicionalno se liječe uklanjanjem mrtve kože i tkiva, nanošenjem lijekova ili obloga na ulkus te sprječavanjem njihove infekcije. Pacijenti će se možda morati podvrgnuti amputaciji ukoliko liječenje njihovog dijabetesa i dijabetičkog stopala nije pravilno. 

Bioptron Hyperlight terapija je medicinski certifikovana u liječenju venskih ulkusa i dekubitisa zbog svog svojstva terapije polarizovanim svjetlom, kao što je povećanje mikrocirkulacije, proliferacija fibroplasta i stvaranje kolagena te pojačavanje epitelizacije.

Nedavno je takođe objavljeno da izvantjelesna terapija udarnim talasom (ESWT) potiče i ubrzava zarastanje rana u usporedbi sa standardnim liječenjem dijabetičkih ulkusa stopala. ESWT je metoda liječenja koja koristi visoki pritisak zvučnih talasa i potiče zarastanje stimulišući protok krvi i metabolizam. Iako se smatra sigurnim i učinkovitim u više područja kao što su urologija, ortopedija i fizikalna terapija, može uzrokovati degradaciju i oštećenje tkiva na otvorenim ranama. Mohamed MH. i drugi, proveli su i objavili randomizirano, kontrolisano ispitivanje kako bi usporedili efikasnost terapije udarnim talasom i terapije polarizovanim svjetlom kod hroničnih dijabetičara s ulkusima stopala.

U ovu studiju uključeno je 45 pacijenata s dijabetičkim ulkusom stopala, koji su prisutni duže od dva mjeseca , ocjenjeni kao minimum drugi stepen (duboki ulkusi) i imaju površinu veću od 1 cm 2.

Pacijenti su nasumično razvrstani u tri grupe: • Grupa A (15 pacijenata) primila je udarni talas i tradicionalnu njegu rane • Grupa B (15 pacijenata) primila je terapiju polarizovanim svjetlom i tradicionalnu njegu rane • Grupa C (15 pacijenata) primila je samo tradicionalnu njegu rane , kao kontrolna grupa

Pacijenti iz svih grupa primili su isti tretman u smislu tradicionalne njege rane (debridman, značajno smanjenje pritiska i liječenje infekcije). Uz standardnu terapiju, grupa A je primala terapiju udarnim talasom svaki dan tokom 8 sedmica, s 500 impulsa po 1 cm 2 tokom 3 minute, a grupa B je primala terapiju polarizovanim svjetlom putem Bioptrona Pro1 tokom 8 sedmica, 8 minuta, 3 puta dnevno – svakim radnim danom, s udaljenosti od 10cm.

Mjerni parametri su bili površina ulkusa i nivo IL-6 prije i nakon 8 sedmica trajanja liječenja. IL-6 je važan citokin koji se povećava u upalnim situacijama. U ovoj studiji koristi se i kao pokazatelj odgovora na upalu prije i nakon tretmana budući da učestvuje u putevima upale. Bioptron ima protuupalne efekte prikazane u prethodnim studijama, uz značajno smanjenje nivoa IL-6.

Kao što je prikazano u tablici i grafikonima u nastavku, pacijenti iz grupe A (standardno liječenje + udarni talas) i grupe B (standardno liječenje + Bioptron), pokazali su značana poboljšanja kod površine ulkusa i nivoa IL-6 nakon 8 sedmica liječenja. Pacijenti grupe C (samo standardno liječenje) ostali su stabilni tokom ispitivanja. (Razina značaja: *: p= 0.001 §: p= 0.044 α: p=0.006)

U poređenju s kontrolnom grupom, smanjenje nivoa IL-6 i površine ulkusa u grupi A i B je bilo značajno bolje, što znači da se i terapija udarnim talasom i polarizovana svjetlost mogu smatrati korisnim tretmanima za zarastanje rana. Međutim, rezultati grupe B su bili značajno bolji u poređenju sa grupom A i C. Stoga su autori zaključili da je terapija polarizovanim svjetlom efikasnija od terapije udarnim talasom u liječenju dijabetičkih ulkusa stopala i smanjenja nivoa IL-6.

Ovi rezultati su u skladu sa drugim prikupljenim kliničkim podacima o Bioptron hipersvjetlosnoj terapiji o zarastanju rana, kao što su postoperativne rane, traumatske rane i pacijenti sa venskim ili dekubitisnim ulkusima.

Zaključno, dijabetes je vrlo česta bolest širom svijeta, a hronični dijabetički ulkusi stopala imaju vrlo
male šanse za spontano izlječenje. Sprječavanje daljnjih komplikacija kod pacijenata, kao što su infekcije, amputacija i smrtnost, kritično je ne samo za pacijente nego i za smanjenje socioekonomskog tereta ove bolesti.

Takođe je važno smanjiti upalne procese koji bi mogli ometati zarastanje ulkusa i dobrobit
bolesnika. Radi toga, ubrzavajući efekti Bioptron hipersvjetlosne terapije imaju ključnu vrijednost.
Reference dostupne na zahtjev: Mohamed, Mahmoud H., et al. “Interleukin-6 response to shock wave therapy versus polarized light therapy in the treatment of chronic diabetic foot ulcers” Drug Invention Today 11.11 (2019).