11 zanimljivih čajnih tradicija širom svijeta

Ako ste okorjeli ljubitelj kave, čaj je napitak za kojim posežete kad ste prehlađeni ili u ekstremno hladnim danima.

Ali ako ste ljubitelj čaja, onda je on puno više od pića. Imate svoje omiljene okuse (često brend), posebne šalice, dio dana kada ga posebno volite i vjerojatno cijeli niz malih rituala. I u tome niste sami.

Već više od 5000 godina čaj povezuje ljude i pruža im uživanje u trenutku, okusu, tradiciji i ritualima.

I zato smo za sve vas koji volite putovanja iu čijim svakodnevnim navikama pijenje čaja zauzima posebno mjesto pripremili pravu poslasticu – tekst o čajnoj tradiciji različitih zemalja svijeta. Udobno se smjestite, stavite šalicu svog omiljenog čaja na dohvat ruke i krenite na svoje putovanje s nama.

Spreman?

Počinjemo sa zemljom koja proizvodi i konzumira iznimno velike količine čaja:

1. Indija
   Čajevi-i-tradicija-Indija.jpg

Zahvaljujući prije svega utjecaju Britanije, Indija je danas drugi najveći proizvođač čaja u svijetu. Naime, nakon Opijumskih ratova Britanci su u Indiji prvi pokušali uzgajati čaj donesen iz Kine. No, zbog razlike u klimatskim uvjetima, ovaj pokušaj je od samog početka bio osuđen na propast. Ubrzo su otkrili da domaći grmovi čaja već postoje u Indiji, rastu u dolini u sjeveroistočnom dijelu Indije i nakon toga je započeo uspon Indije i kao proizvođača i kao potrošača.

Iako Indija nikada nije razvila rituale ispijanja čaja poput onih s kojima ćemo vas upoznati kada su u pitanju Japan i Kina, čaj je u ovoj zemlji i dalje iznimno važan dio svakodnevnog života. Bilo koje doba dana je dobro za ispijanje Chai čaja – nudi se gostima, kupcima u trgovini i pije se tijekom i između obroka.

Ovo nacionalno piće također možete pronaći na štandovima na gotovo svakom uglu. Osim što su zgodno mjesto za dozu osvježavajućeg pića, ovi štandovi su i sastajalište na kojem se sklapaju lokalne vijesti, tračevi i poznanstva. Ujedno služe i kao dobar orijentir kada nekome trebate objasniti gdje se nalazi lokacija koju traži. Chai je također iznimno popularan na željezničkim postajama; uvijek ćete naići na ljude koji ga prodaju u svako doba dana i noći.

A kako se priprema Chai? Iako se recepti razlikuju od regije do regije, tradicionalno se priprema miješanjem rastresitog crnog čaja s vodom, mlijekom i začinima (poput cimeta, đumbira, muškatnog oraščića, kardamoma ili papra u zrnu) i potom kuhanjem. Smjesa se zatim procijedi i začini šećerom.

Prodavači na ulici poslužit će vam čaj u malim glinenim čašicama, a neki ljubitelji smatraju da je prah iz tih čašica najvažniji sastojak i ono što čaju daje pravi i poseban okus.

Ako ste u prilici posjetiti ovu nevjerojatnu zemlju, svakako posjetite raj za sva osjetila – Muzej čaja u Munnaru.

2. Velika Britanija
   Teas-and-tradition-Great-Britain.jpg

Čaj se prvi put pojavio u Engleskoj sredinom 15. stoljeća, no zbog visoke cijene služio se isključivo u kafićima, u koje su smjeli ulaziti samo muškarci.

Tek kada je postao iznimno popularan u kafićima, diljem zemlje su se počele otvarati takozvane tea houses, odnosno čajdžinice. U njima su i muškarci i žene mogli uživati ​​u ispijanju čaja te čak kupiti određenu količinu i ponijeti je kući. U čaj se dodavalo mlijeko i šećer, što je rezultat lažnih glasina da se tako pio u Kini, odakle je Engleska dobivala čaj prije Opijumskih ratova.

Međutim, ispijanje čaja postalo je tradicija tek 200 godina kasnije zahvaljujući vojvotkinji od Bradforda. Naime, u Engleskoj je stoljećima bilo uobičajeno imati samo dva obroka tijekom dana – ručak i kasnu večeru, oko 20 sati. A onda se 1840. Anne, sedma vojvotkinja od Bradforda, požalila da joj snaga popušta tijekom poslijepodneva i predložila rješenje – čaj i lagani međuobrok oko 16 sati.

Ideja je brzo zaživjela među pripadnicima više klase i tako je nastala tradicija popodnevnog čaja. To je dovelo do razvoja čajnih vrtova u kojima su dame uživale u kolačima i malim sendvičima, ispijajući svoje omiljeno piće, okružene cvijećem i biljkama. S druge strane, radnička klasa razvila je nešto drugačiji običaj i pretvorila popodnevni čaj u glavni obrok u danu.

Čaj je danas sinonim za Veliku Britaniju kao i za kraljevsku obitelj. Najviše se piju crni čajevi, poput Earl Greya, s mlijekom i šećerom. Oni koji koriste limun, ne cijede ga u čaj, već ga po želji narežu u šalicu čaja. Izgled poslijepodnevnog snacka uz čaj varira od kolačića do obilnijeg snacka koji uključuje sendviče.

Na običaj poslijepodnevnog čaja u 17 sati naići ćete diljem Velike Britanije – od obiteljskih domova, preko malih čajana do hotela.

3. Tibet
   Čajevi-i-tradicija-Tibet.jpg

Tradicija koju Tibet njeguje kada je u pitanju ispijanje čaja je drugačija.

Čaj od maslaca (Po cha) moćna je mješavina koja će vas zagrijati i pročistiti organizam. Neizostavan je dio vremena provedenog s obitelji, prijateljima, pa čak i potpunim strancima.

Što čini ovaj čaj toliko drugačijim? Jedinstvena mješavina i način pripreme. Pu-erh čaj (costisnut i izgleda kao veliki biskvit) izlomi se na komade i stavi u vruću vodu. Kuha se nekoliko sati da se dobije jaka smjesa, koja se zatim miješa s mlijekom, soli i jakim mliječnim maslacem u drvenoj zdjeli.

I dok ga Tibetanci obožavaju, njegov gorak okus i snaga zbunjuju nepca stranaca. Pravila lijepog ponašanja nalažu da šalica gosta nikada ne smije biti prazna, pa će je domaćin ljubazno napuniti tijekom posjeta.

Čaj od maslaca izuzetno je koristan u predjelima s velikim nadmorskim visinama jer svojim kalorijskim sadržajem osigurava potrebnu energiju tijelu u hladnim krajevima siromašnim kisikom. Zbog svojih zdravstvenih prednosti (vjeruje se da poboljšava koncentraciju, probavu i rad kardiovaskularnog sustava), konzumira se diljem Himalaje.

4. Rusija

Čaj se u Rusiji pojavio u 17. stoljeću, a donijeli su ga trgovci na devama na putu iz Kine. Zbog ovakvog transporta čekalo se godinu dana da stigne. To ga je činilo izuzetno skupom namirnicom, koja je stoga dugo bila dostupna samo pripadnicima višeg sloja.

To se promijenilo 1880. godine otvaranjem Sibirske željeznice – čaj je stigao za samo dva mjeseca. Cijena mu je znatno pala i postao je dostupniji.

Čaj se posluživao u samovaru (prvi dokumentirani proizvođači i podrijetlom iz Rusije) – velika, ukrasna posuda nalik urni koja je održavala vodu toplom zahvaljujući dijelu ugljena. Bilo je potrebno samo koncentrat čaja preliti vrućom vodom.

Samovar i čaj brzo su postali dio ruskog domaćinstva i simbol gostoprimstva, jer su se čajem uvijek nudili očekivani i neočekivani gosti.

I danas je ovaj topli napitak neizostavan dio gotovo svakog ruskog domaćinstva, a pije se tijekom cijelog dana, bez posebnog zakazivanja. Moderni samovari imaju moderan način grijanja i održavanja topline, a na vrhu se nalazi posuda u kojoj se nalazi mala količina vode i vrlo jak, rastresiti crni čaj “Ruski karavan”. Ponekad se dodaje voće za poboljšanje okusa. Ova smjesa se naziva zavar.

Prilikom posluživanja zavarka se ulije u šalicu, razrijedi vrućom vodom, a zatim svatko dodaje što voli – limun, šećer, med ili mlijeko. Često se šalice poslužuju u ukrasnim metalnim držačima kako bi se izbjeglo izlaganje prstiju pregrijanim šalicama. Posluživanje zavarke bez keksa, krekera i sličnih grickalica smatra se krajnje nepristojnim.

5. Japan
   Teas-and-tradition-Japan.jpg

Pod utjecajem kineskih redovnika i zen budista, čaj je stigao u Japan tijekom 12. stoljeća. Naučili su japanske svećenike filozofskom razumijevanju ovog jednostavnog pića. U početku je čaj bio rezerviran samo za visoke dužnosnike, a tek tijekom 16. stoljeća postaje neizostavan dio kulture.

Iako je izbor čajeva ovdje prilično velik, kada se spomene riječ “čaj” bez navođenja vrste, obično se radi o zelenom čaju. Čajna ceremonija naziva se matcha i sastoji se od posluživanja čaja maloj grupi ljudi u takozvanim čajnicama, odnosno čajdžinicama.

Tijekom tradicionalne ceremonije od onih koji prisustvuju očekuju se poniznost i poštovanje. Kućice za čaj imaju niska i uska vrata, kako bi se ljudi sagnuli i ponizno ulazili u sveti prostor. Ceremonija traje nekoliko sati, a njeno proučavanje može trajati cijeli život.

Od pravila, preko aranžiranja cvijeća, do kuhanja i pravilne upotrebe i čišćenja opreme, sve se mora raditi po točnom i unaprijed utvrđenom redoslijedu. Matcha prah napravljen od lišća zelenog čaja kuha se dok ne postane pjenušav i eteričan čaj koji se poslužuje sa slatkišima kako bi se ublažio okus.

Ispijanje čaja u Japanu zapravo je isticanje ljepote u jednostavnosti i pokazivanje zahvalnosti za sadašnji trenutak, odnosno uvrštavanje ideala zen budista u svakodnevni život.

6. Maroko

Isti putevi koji su čaj donijeli u Rusiju doveli su ga i u Maroko gdje također zauzima važno mjesto u svakodnevnom životu. O tome govori i poseban način pripreme i posluživanja.

Skuhan u samovaru kao kombinacija zelenog čaja i listića mente, čaj je snažnog, ali osvježavajućeg okusa i pije se tijekom dana. Poprima oblik ceremonije kada se poslužuje gostima. Domaćin ga toči iz malih čajnika s izljevom, podižući čajnik visoko iznad stola i vješto točeći vruću vodu u male čašice.

Osim što je impresivan na izgled, ovaj čin ima i svoju praktičnu svrhu – razmak pomaže vodi da bolje promiješa čaj na dnu šalice, što bitno utječe na okus. Uobičajeno je ponuditi 3 šalice svakom gostu i smatra se nepristojnim odbiti.

Jačina i okus se mijenjaju sa svakom šalicom, pa postoji izreka:

Prva čaša je nježna kao život.

Druga čaša je jaka kao ljubav.

Treća je čaša gorka kao smrt.

U vrućoj i suhoj klimi Maroka, zaslađeni čaj se poslužuje u prethodno ohlađenim čašama (čak i s malo mraza na vanjskim rubovima) živih boja, sa začinjenim orašastim plodovima i voćnim kolačima.

7. Kina

Prema legendi, kineski car Shen Nong prvi je otkrio čaj, čak prije 5000 godina. Dok je putem odmarao, sluge su pripremale posluženje. Kako je bio vjetrovit dan, suho lišće je palo u lonac gdje se kuhala voda. Oduševljen okusa, od tada je car zahtijevao da pije samo prokuhanu vodu sa suhim listovima bilja. No, čaj se vjerojatno koristio i puno prije toga, prvenstveno za pripremu raznih farmakoloških mješavina.

Religija i ujedinjenje Kine pridonijeli su popularizaciji čaja. Kao iu drugim zemljama, prvo je postao popularan među višom klasom, a potom i među ostalim ljudima. Otvaranje velikog broja čajana povezuje se s dinastijom Ming. Sa svakom novom dinastijom priprema i uporaba čaja je evoluirala. I pakiranje je promijenilo oblik od komprimiranog čaja u obliku keksa do čaja u listićima.

Danas je čaj u Kini sastavni dio svakodnevnog života. Konzumira se tijekom dana, uz svaki obrok bez obzira jede li se kod kuće ili u restoranu, a čak je i dio rituala meditacije. Najpopularniji je zeleni čaj, ali po učestalosti upotrebe ne zaostaju ni oolong i puerh. Crni čajevi nikada nisu dostigli toliku popularnost.

Tradicionalna ceremonija vrlo je detaljan proces. Ritual uključuje posebne zdjelice, cjedila, hvataljke, kuhinjske krpe, pladnjeve, posebno dizajnirane male posude i “mirisne” čaše (koje se koriste za mirisanje jake i gorke smjese, ali ne za piće).

Gosti se pozivaju da pomirišu lišće prije kuhanja. Ovo je jedan od prvih koraka, kao i zagrijavanje šalica s malom količinom prethodno prokuhanog čaja. Zatim dolazi red na piće. Čaj se ulijeva u čaše poredane u krug odozgo, u jednom neprekidnom pokretu, dok se sve ne napune.

Od gostiju se očekuje da objema rukama nježno ljuljaju šalicu i pladanj, polako piju i uživaju u okusu. Na kraju se prazna šalica lagano okrene u ruci još nekoliko puta kako bi se pustila preostala aroma čaja.

8. Tajland
   Čajevi-i-tradicija-Tajland.jpg

Nakon završetka građanskog rata u Kini 1949. godine, izbjeglice su sa sobom na Tajland donijele razne elemente kineske kulture, među njima i bogatu tradiciju konzumiranja čaja.

Ali kultura u Tajlandu jedinstvena je i u pogledu pripreme i izgleda. Čaj se priprema kuhanjem mješavine jakog cejlonskog čaja, cvijeta naranče, sladića, zdrobljenih sjemenki tamarinda, zvjezdastog anisa i drugih ukusnih sastojaka u pamučnoj vrećici. Zahvaljujući tome dobiva se tekućina jedinstvenog karaktera i boje.

Smjesi se dodaje kondenzirano mlijeko i šećer, koja se zatim prelije preko kockica leda u visoke čaše. Na kraju se dodaje mala količina preljeva od mlijeka u prahu koji stvara zanimljiv ombre efekt.

Ponekad, prije dodavanja preljeva, prodavači toče iz jedne čaše u drugu, koje su udaljene oko 20 cm, kako bi dobili pjenušavi frape. Ova slatka i ljuta poslastica, bogata i kalorijama i bojama, nevjerojatno je osvježavajuća u vrućim danima i nadopunjuje jaku, začinjenu kuhinju Tajlanda.

9. Argentina

Ako želite upoznati Argentinu, trebali biste probati njihovo meso, vino i mate.

Mate nije čaj u klasičnom smislu – radi se od lišća lokalne biljke yerba mate koja je bogata kofeinom. Nazivaju ga pićem bogova i važan je dio svakodnevnog života.

Mate se kuha u malim posudama iz kojih se pijucka kroz posebnu metalnu slamku sa šupljom žlicom na dnu. Inače, miješanje čaja ovom slamkom tijekom ispijanja smatra se uvredom za kuhara čaja, jer dovodi u pitanje njegovu vještinu da napravi pravi mate. Ako ikada posjetite Argentinu, imajte ovo na umu.

Mate se pije tijekom dana, a mnogi mu pripisuju antioksidativno djelovanje kao i sposobnost snižavanja razine kolesterola. Tradicionalno se poslužuje bez zaslađivača, iako mlađe generacije polako uvode šećer i med.

10. Iran

U Iranu je čaj prisutan u svakoj prilici, od formalnih obroka, preko političkih rasprava, do jedenja ćevapa na ulici i neobaveznog razgovora. Iako prisutan od 15. stoljeća, čaj (prvenstveno crni) se u Iranu počeo uzgajati tek u 20. stoljeću.

Pripremljen u samovaru, iranski čaj je jak, crveno-smeđe boje. Prije posluživanja pripremač će sipati malo u čašu da se zagrije i provjeri boju. Vraćanje u lonac pomaže ponovnom miješanju i ravnomjernoj raspodjeli sastojaka. Kad je sve spremno, svaka se čaša ili šalica napuni do jedne trećine. Zatim se razrijedi vrućom vodom i zasladi po ukusu. Šećer se ne dodaje direktno u čaj, već se savjetuje staviti kockicu šećera između prednjih zuba i piti gutljaj po gutljaj. Svijetložuti tvrdi bombon koji se zove nabat često se poslužuje uz čaj.

Čajane svih oblika, veličina i razina ekstravagancije mogu se naći diljem Irana i dio su perzijske kulture toliko dugo da su čak ovjekovječene na slikama iz klasičnog razdoblja. Danas su jedno od rijetkih mjesta gdje se mladići i djevojke mogu povremeno okupljati i družiti.

11. Malezija
    Teas-and-tradition-Malaysia.jpg

Čaj koji obilježava Maleziju sadrži crni čaj, šećer i kondenzirano mlijeko, a ono što ga čini posebnim je način pripreme. Kako bi dobio pjenastu strukturu, čaj ćemo vam poslužiti tako da ga nekoliko puta prelijemo iz čaše u čašu. Kontakt s hladnim zrakom utjecat će na i njegovu teksturu, a ovaj način pripreme podignut je na razinu umjetnosti.

S razvojem tradicije ovo je postala svojevrsna predstava koja prati energični ples čaja i onoga tko ga priprema, a da nije prolivena niti jedna kap.

I tako, uz tradiciju Malezije, stigli smo do kraja našeg putovanja.

Ili možda potpuno novi početak?

Ako su vas sve te tradicije i okusi potaknuli da isprobate nešto novo, svakako kušajte odabrane mješavine jedinstvenih Zepresso čajeva. Za vas smo odabrali aromu zelenog čaja savršeno izbalansiranu s aromama mente i citrusa, zatim aromatični i profinjeni Earl Grey, bogat ljekovitim svojstvima rooibosa, kao i zeleni čaj s jasminom (ovaj tradicionalni aromatični čaj jedan je od danas najpopularniji u svijetu).

I ne čekajte – priuštite si ovaj užitak danas uz 10% popusta uz BESPLATNO članstvo u BizzClub.